Hijaluronska kiselina je po svom sastavu vrsta složenog šećera koja se prirodno nalazi u svim vezivnim tkivima, a u velikoj količini je prisutna u koži, zglobovima i nervnom tkivu. Kad hijaluronska kislelina veže vodu dobija se pihtijasta odnosno gelasta supstanca. Dugo se mislilo da hijaluronska kiselina ima samo funkciju hidratacije, odnosno održavanja adekvatne količine vode pa samim tim i elastičnosti tkiva. Kasnije je shvaćeno da hijaluronska kiselina ima važne funkcije u komunikaciji između ćelija, kontroli inflamacije (odnosno zapaljenja), odbrani od slobodnih radikala, kretanju ćelija, zarastanju rana i oporavku tkiva.

Prirodna hijaluronska kiselina je u obliku dugih lanaca koji su podložni razgradnji. U našim tkivima kontinuirano se stvara nova i razgrađuje stara hijaluronska kiselina. Da bi se produžilo trajanje hijaluronskih filera, u njima se nalazi hijaluronska kiselina koja je delimično modifikovana ili ‚‚ukrštena” (engl. Cross-linked hyaluronic acid). Takvu hijaluronsku kiselinu možemo da zamislimo da je u obliku mrežice i iz tog razloga je teže dostupna enzimima koji je razgrađuju ii ma duže trajanje-neke vrste hijaluronskih filera traju i do 2 godine.